Albanija na Olimpijadi: Bez odličja, ali s puno duha

05/09/2008

Albanski sportaši pokazali su svoj potencijal u Pekingu, ali zbog nedostatka potrebnih sportskih programa u domovini zemlja je ostala izvan pobjedničkih postolja, pišu blogeri.

Balkanblogs za Southeast European Times -- 05/09/08

Romela Begaj iz Albanije nakon pokušaja na natjecanju u dizanju utega za žene u kategoriji do 58 kilograma na Olimpijadi u Pekingu. [Getty Images]

Albanci nisu dobili prigodu čuti izvođenje svoje državne himne tijekom ceremonija dodjela olimpijskih odličja u Pekingu. Zemlja je tamo poslala 27 sportaša, svoj najveći kontingent do sada, ali nitko od njih nije stigao do pobjedničkog postolja. Nekoliko sportaša bilo je frustrirajuće blizu. Hrvač Sahit Prizreni imao je mogućnost, ali je četvrtfinalu pokleknuo pred svojim suparnikom iz Kazahstana, Bazarom Bazargunevom.

U međuvremenu, u dizanju utega za žene, Romela Begaj završila je na šestom mjestu. Iako rezultat nije bio dovoljan za odličje, ona je pokazala dar i duh. Nakon uspješno podignutih 118 kilograma u kategoriji do 58 kilograma, iznenadila je suce i gledatelje izvodeći stoj na rukama u znak proslave.

Na poznatom forumu peshku pa uje, bloger Blendi postavio je fotografiju tog njezinog sada već čuvenog postupka. Doista, kako komentira Toni na istom blogu, Begaj je imala dobar razlog za svoj entuzijazam. "Trebali bismo biti ponosni na nju. Ima samo 21 godinu, ali je rangirana šesta na svijetu", piše Toni.

Arb se slaže. "Ona je učinila stoj na rukama nakon svojeg posljednjeg dizanja -- vrlo toplu reakciju, i sva publika joj je čestitala". Međutim shqipe@ou nije se svidio postupak. "Meni je djelovalo kao pretjerivanje" piše ona. "Ona nije osvojila nikakvo zlatno odličje, a ipak je učinila stoj na rukama. Bilo mi ju je žao".

Za drugog komentatora, važna stvar je da su sportaši dali sve od sebe. "Čestitke svim albanskim sportašima koji su sudjelovali na Olimpijadi u Pekingu 2008. " piše Endrjus. "Iako nismo osvojili niti jedno odličje cijenim njihove napore".

Baba dodaje: "Sportaši su ponos naše zemlje. Oni mogu postići međunarodne standarde, ali uvijek se moraju sučeljavati s nazadnim mentalitetom koji je zahvatio našu vladu".

U tekstu Fatosa Lubonje također postavljenom na peshku pa uje ukazuje se na nedostatak zanimanja za sport među albanskom mladeži. Danas u Albaniji više nema velikih sportaša poput Fagua, Rusia, Panoa, Bonatia i Agalliua, piše. To nije iznenađujuće, dodaje, imajući u vidu stotine drugih sadržaja koji privlače albansku mladež.

"Imamo stotine kockarnica, ali ne i sportske terene, stotine cafea, ali samo mali broj gimnastičkih dvorana", piše Lubonja, okrivljujući za takvo stanje ministarstvo kulture, turizma i sporta, kao i ministarstvo prosvjete.

Neki se slažu s tim. "Lubonja na pravi način tretira to pitanje, ali prognoziram kako će s korištenjem sportskih terena za izgradnju i nedovoljnim ulaganjem u sport za mladež, budućnost različitih sportova u Albaniji biti još lošija", piše Pjerr Thomas.

Zanimanje mladih za barove i cafée, a ne za sport, "ukorijenjena je u ružnim primjerima koje nude mediji", piše ThoughtPolice. Mediji, dodaje on, pružaju malu ili nikakvu ponudu programa koji potiču mladež na sudjelovanje u sportovima kao središnjem dijelu vlastita života.